Svaki borac, tijekom svog života ima želju i cilj nastupati na nekom od prestižnih natjecanja. Natjecanja koje bi mu pružilo status najboljeg i najjačeg, te natjecanja koje bi mu pružilo status legende.

Upravo je K-1 najprestižnija i najpoznatija borilačka organizacija koja još od, ne tako davne nam 1993. godine, pruža borilačke spektakle tijekom svih dvanaest mjeseci sa završnim nastupom u glavnome gradu Japana, Tokyu. Ove godine, K-1 organizacija odlučila se za jedan nov i nesvakidašnji potez. Održavanje finala K-1 serije turnira van granice „rodnoga grada“, Tokya! U velikoj konkurenciji za domaćinstvom, upravo je glavni grad Lijepe Naše postao domaćinom K-1 World Grand Prix finala. Mirko „Cro Cop“ Filipović, Zagreb kao takav, Arena, Hrvatska, sve veća popularnost borilačkih sportova, presudni su čimbenici ovakove odluke.

2013. godina pokazat će se kao presudna u Cro Cop-ovoj karijeri, budući da će na domaćem tlu i uz podršku domaće publike pokušati doći do dugo željenog trofeja!

            Šetnja kroz povijest K-1 Grand Prixa

        1993 - početak stvaranja povijesti

Karate se s vremenom počeo približavati kick boksu, a utemeljitelj K-1 Kazuyoshi Ishii organizira Grand Prix u Tokiju. Priredba je održana u boksačkom ringu po novim, revolucionarnim K-1 pravilima koja su pogodovala i karate borcima i kick bokserima. Deset tisuća ljudi gledalo je kako Branko Cikatić osvaja prvi K-1 Grand Prix nokautom nad Ernestom Hoostom.

         1994 - Aerts na tronu

Peter Aerts osvaja drugi K-1 Grand Prix. Te je godine prvi put na završnici nastupio Andy Hug, ali je iznenađujuće poražen u četvrtfinalu za samo 19 sekundi od Amerikanca Patricka Smitha. Švicarac se Smithu osvetio nešto kasnije te godine i učvrstio svoj status kao jedne od prvih K-1 superzvijezda.

       1995 - Aerts obranio titulu

Na trećem Grand Prixu Peter Aerts obranio je naslov. „Mr. K-1“ na putu do naslova eliminirao je u četvrtfinalu Toshiyukija Atokawu, u polufinalu Ernesta Hoosta, a u finalu je u prvoj rundi nokautirao Francuza Jeromea Le Bannera.

          1996 - Neponovljivi Andy Hug

Na Grand Prixu 1996. novopridošli Mike Bernardo u četvrtfinalu je nokautirao dvostrukog pobjednika Petera Aertsa i stigao do finala gdje ga fantastičnim low kickom iz okreta zaustavio legendarni Andy Hug. U kolovozu te godine Sony PlayStation je izbacio K-1 video igru, a Fuji TV je počeo prenositi priredbe na japanskoj televiziji.

         1997 - 45 tisuća ljudi u Tokyo Domeu

K-1 borci poput Huga, Bernarda i Aertsa postali su velike zvijezde u Japanu uz stalna pojavljivanja na televiziji i opsjedanja obožavatelja. Više od 45 000 ulaznica za Grand Prix u Tokyo Domeu je rasprodano za manje od sat vremena. Te godine Ernesto Hoost odlukom je svladao Andyja Huga i osvojio krunu. Gledanost turnira na televiziji dosegla je iznenađujuću brojke s čak 20% sharea. K-1 je postao najvažniji sportski događaj u Japanu.

        1998 - Treći naslov za Huga

Švicarski event Fight Night kojeg je godinama nosio Andy Hug postao je Europski Grand Prix, a Stefan leko postao je prvi pobjednik i izborio plasman na završnu turnir osmorice u japan. Slično je učinio i Rick Roufus osvojivši američki Grand Prix. Turnir u Tokyo Domeu pratilo je 63 800 gledatelja, a u finalu je Peter Aerts spektakularnim nokautom protiv Andyja Huga došao do trećeg naslova.

        1999 - Cro Cop u finalu Finala

Najuspješnija godina za K-1 do tog trenutka završena još jednim rasprodanim turnirom u Tokyo Domeu. U finalu je čovjek kojega zovu "Mr. Perfect" svladao Mirka Filipovića i po drugi put osvojio titulu.

2000 - Hoost obranio naslov

U novom mileniju uslijedila je velika ekspanzija K-1 u Europi. U finalu u Tokyo Domeu Ernesto Hoost obranio je naslov pobijedivši Mirka Filipovića, Francisca Filha i Raya Sefa u jednoj večeri.

        2001 - Hunt šokirao svijet

Mark Hunt, 27-ogodišnji samoanski udarač došao je na završnicu kao autsajder. Nakon pobjeda nad Jeromeom Le Bannerom, Stefanom Lekom i Franciscom Filhom priredio je najveće iznenađenje u povijesti K-1. Hunt je postao prvi ne-Europljanin koji je osvojio Grand Prix.

       2002 - Bob Sapp među velikima

K-1 uvodi MAX kategoriju za borce do 70 kilograma, a Albert Kraus je prvi K-1 MAX prvak. Te godine Bob „The Beast“ Sapp šokirao je svijet dva puta pobijedivši Ernesta Hoosta. No, nakon druge pobjede na Grand Prixu, Amerikanac nije mogao nastaviti, a Nizozemac je otišao do kraja i postao prvi čovjek koji je četiri puta osvojio K-1 Grand Prix.

       2003 - Prvi naslov za Bonjaskog

Masato je pobijedio Alberta Krausa u finalu World MAX-a i postao prvi japanski K-1 prvak. Te godine na svjetsku scenu je stupio „Leteći gentleman“ Remy Bonjasky i osvojio prvi od svoja tri Grand Prixa.

         2004 - Još jedan vrhunski spektakl

K-1 prvi put dolazi u Južnu Koreju, a Tajlanđanin Kaoklai Kaennorsing osvaja prvi azijski K-1 GP. U MAX-u je slavio još jedan Tajlanđanin Buakaw Por. Pramuk demoliravši japansku legendu Masata. U finalu Grand Prixa teškaša sastali su se isti borci kao i godinu dana ranije - Musashi i Remy Bonjasky s istim rezultatom. Nizozemci su do tog trenutka osvojili devet od dvanaest Grand Prixa.

         2005 - Semmy na vrhu

Popularnost K-1 u Koreji je na vrhuncu nakon što je div Hing Man Choi pobijedio tri protivnika (uključujući i branitelja naslova Kaoklaija) i osvojio azijski Grand Prix u Seoulu. Brazilac Glaube Feitosa osvaja američki, a Semmy Schilt europski GP. Širi se K-1 Fighting Network s turnirima diljem svijeta. U MAX kategoriji Andy Souwer osvaja naslov, a u MMA inačici K-1, Hero's, Norifumi „Kid“ Yamamoto osvaja Grand Prix pred 53 tisuće gledatelja u Usaka Domeu. Glavni događaj godine, završnica World GP-a privlači 58 tisuća fanova u Tokyo Dome, a prijenos ide u više od 90 zemalja. Po deseti put u 13 godina K-1, nizozemski borac osvaja naslov. Semmy Schilt počeo je svoju vladavinu savršenim pobjedama nad Rayom Sefom, Remyjem Bonjaskym i Glaubeom Feitosom.

          2006 - Još jedan naslov za Schilta

Paul Slowinski osvaja prvi veliki K-1 event u Novom Zelandu – Oceania GP u Aucklandu, Chalid „Die Faust“ Arrab pobjeđuje na američkom GP-u u Las Vegasu, a Bjorn Bregy bio je najbolji na europskom turniru u Amsterdamu. U World MAX-u, Buakaw postaje prvi dvostruki pobjednik, u MMA Hero's, Yoshihiro Akiyama osvaja naslov u poluteškoj, a JZ Cavalcante u srednjoj kategoriji. Na završnom turniru teškaša 55 tisuća fanova gledalo je kako Semmy Schilt brani naslov. Nizozemski div u predstavi koju su u prijenosu pratili gledatelji u 120 zemalja pobijedio je veterane Jeromea Le Bannera, Ernesta Hoosta i Petera Aertsa.

        2007 - Schilt u finalu svladao Aertsa

K-1 uvodi titule prvaka u superteškoj (iznad 100 kg) i teškoj (do 100 kg) kategoriji. Semmy Schilt je prvak u superteškoj, a Badr Hari osvaja naslov u teškoj. U MAX kategoriji, Andy Souwer pobjeđuje Buakawa i osvaja turnir po drugi put. U Hero's, Brazilac JZ Cavalcante ponovno slavi u srednjoj kategoriji. U finalu je svladao sunarodnjaka Andrea Didu. K-1 regionalna prvenstva te godine osvojili su: Mighty Mo u SAD-u, Paul Slowinski u Europi i Yusuke Fujimoto u Aziji. Na velikom finalu u Yokohama Areni Semmy Schilt pobjeđuje sunarodnjaka Petera Aertsa i osvaja naslov treću godinu zaredom.

       2008 - Treći naslov za "Letećeg gospodina"

Semmy Schilt brani naslov u superteškoj, kao i Badr Hari u teškoj. Marokancu je oduzet pojas nakon diskvalifikacije u finalu GP-a protiv Bonjaskog. Masato pobjedom nad Arturom Kyshenkom po drugi put osvaka K-1 MAX turnir. K-1 je 2008. Pokrenuo i natjecanje srednjoškolaca – Koshien, a 16-ogodišnji kick bokser Hiroya postao je prvim prvakom. U novoj Grand Prix seriji DREAM, Norvežanin Joachim Hansen pobjedom nad Shinyom Aokijem osvaja naslov u lakoj, a Gegard Mousasi svladao je Jacarea Souzu za naslov u srednjoj kategoriji. Na regionalnim K-1 turnirima na scenu je stupila nova generacija boraca. Gokhan Saki pobijedio je na Havajima, Errol Zimmerman u Europi, Ruslan Karaev u Aziji, a Ewerton Teixeira u Japanu. Branitelj naslova Semmy Schilt eliminiran je na Final 16 u Seoulu  od Petera Aertsa i nije branio naslov na završnom turniru. Remy Bonjasky u Yokohama Areni je po treći puta postao osvajačem najprestižnijeg turnira u povijesti borilačkih sportova.

        2009 - Badr Hari kratak u finalu

WGP u Yokohami donio je još jedan MMA vs. stand up okršaj. MMA borac Alistair Overeem poražen je od Badra Harija tehničkim nokautom u prvoj rundi. Time se Marokanac osvetio Overeemu za prethodni poraz nokautom. Prije nego je Hari svladao Nizozemca, Remy Bonjasky je obranio čast K-1 pobijedivši Overeema.
Organiziran je i turnir četvorice kako bi se popunilo upražnjeno mjesto prvaka u teškoj kategoriji. Trijumfirao je Japanac Kyotaro koji je u finalu pobijedio Gokhana Sakija. Objava japanske legende Masata o povlačenju izazvala je šok i nevjericu. Masato koji se oprostio pobjedom nad Andyjem Souwerom otvorio je mjesto nadolazećoj zvijezdi MAX kategorije. I sa slomljenim nosom, Giorgio Petrosyan osvojio je MAX turnir. Počela je nova era. Na Grand Prixu teškaša Semmy Schilt došao je do četvrtog naslova i time se izjednačio s rekorderom Ernestom Hoostom. Badr Hari još je jednom ostao kratak za korak. Izgubio je u finalu nokautom u prvoj rundi. Ovo je bio jedan od najboljih turnira u povijesti.

        2010 - The Reem na tronu

Vitaly Gurkov osvaja istočnoeuropski MAX, a Mohammed Khamal zapadnoeuropski turnir. Na završnici drugu godinu zaredom slavi Giorgio petrosyan. Armesnko-talijanski na putu do naslova pobijedio je Krausa, Zambidisa i Sata. Alistair Overeem okrunio se naslovom u teškoj kategoriji. Na putu do naslova svladao je Tyronea Sponga, Gokhana Sakija i u finalu veterana Petera Aertsa.